The Journal of Bone and Joint Surgery

LYNN SNYDER-MACKLER, ANTHONY DELITTO, SHERRI L. BAILEY, SUSAN W. STRALKA

SAŽETAK: Odmah po izvršenoj rekonstrukciji prednjeg križnog ligamenta, 110 bolesnika nasumično je raspoređeno na liječenje neuromuskularnom električnom stimulacijom visokog intenziteta (trideset i jedan bolesnik), dobrovoljnim vježbama visoke razine (trideset i četiri bolesnika), neuromuskularnom električnom stimulacijom niskog intenziteta (dvadeset i pet bolesnika) ili kombiniranom neuromuskularnom električnom stimulacijom visokog i niskog intenziteta (dvadeset bolesnika). Svi postupci izvršeni su izometrijski, s fleksijom koljena od 65 stupnjeva. Svi pacijenti sudjelovali su u intenzivnom programu vježbanja zatvorenog kinetičkog lanca. Nakon četiri tjedna liječenja izmjerena je snaga četveroglavog bedrenog mišića i kinematika koljena tijekom faze oslonca. Snaga četveroglavog bedrenog mišića u prosjeku je iznosila 70 posto ili više snage na neuključenoj strani u dvije skupine koje su liječene električnom stimulacijom visokog intenziteta (bilo samostalno ili u kombinaciji s električnom stimulacijom niskog intenziteta), 57 posto u skupini koja je liječena voljnim naporom visoke razine i 51 posto u skupini koja je liječena električnom stimulacijom niskog intenziteta. Kinematika zgloba koljena bila je izravno i značajno (p < 0,05) povezana sa snagom kvadricepsa. Postojala je klinički i statistički značajna (p < 0,05) razlika u oporavku kvadricepsa i parametrima hoda prema vrsti operacije koja je provedena: u pacijenata kod kojih je prethodno izvršena rekonstrukcija prednjeg križnog ligamenta uz uporabu autolognog presatka patelarnog ligamenta zabilježeni su lošiji rezultati u usporedbi s drugim pacijentima.